INCLUDE_DATA

Archive for the “Kampovanje u Borseliniji” Category


Šnalica je rešila da bude prava prijateljica i pravi društvo Kiklopu. Obožava da kampuje i pravi piknike. A na kampovanjima se, naravno, pričaju priče :-)

Šinka i Pinka

Šinka je jedan dečak i on je ćelav zato što nema kosu. Ima braon pantalone. Šinka pere zube rozom četkicom i ima plavu pastu. Ona je jako jako ljuta. Onda kaže „bljak”. Ali, sviđa mu se. A meni se ne sviđa.

Pinka je devojčica. Ima dugačku žutu kosu (zato što nije ćelava). Ima braon pantalone sa životinjicama. Ona nema prijatelje. Šinka se ceo dan igra sa mamom.

Išli smo na piknik. U šumu. I došao je zeka. Zeka je jedan ogroman nilski konj. Ima jako oštre zube (ovako). Da se ja ne ubodem. Šinka i Pinka su pobegli. A ja sam spavala u šatoru.

Comments 10 Comments »

Neki brzinski posete Borseliniju, neki samo prelete, neke se zadržavaju malo duže ili se s vremena na vreme vrate, neke ne mare. A neki i kampuju.

Ovog puta za Borseliniju piše Kiklop. A YuffieLeo kaže “hvala”!

Proveli smo skupa sedam godina

Na početku je svega bilo malo: malo ljubavi, malo bola i malo straha da se ne rasprši ono što osećamo jedno prema drugom. Vremenom, sve se uvećalo do nezdravosti, s tim da su bol i strah postali povremeni, a mi smo godine proveli halucinirajući pod strahovitim dejstvom nečega što smo ljubavlju zvali. Znači, najobičniji ovisnici. Ne mogu da se setim većine stvari koje su mi se dešavale u procesu izlečenja tj. odvikavanja. Kad su u pitanju bolesti zavisnosti, ni stručnjaci nisu jedinstveni. Jedni su za naglo prekidanje, drugi savetuju postepeno odvikavanje, a treći se zalažu za metodu supstitucije, odnosno zamene. Međutim, svesni su da svaka od pomenutih metoda ima svoje dobre i loše strane. Mi smo odlučili da naglo prekinemo ali pokazalo se da to nije najrazumnije. Nakon pola godine, i nekoliko neuspelih zaljubljivanja u druge osobe, shvatili smo da je postepeno odvikavanje primerenije našem slučaju. Svakodnevno razgovarali smo telefonom, a jednom nedeljno se sastajali i do iscrpljenosti razgovarali. Prilikom jednog od tih susreta, baš kad je postalo zamorno tražiti odgovore na pitanja kojima ćemo oboje zadovoljni biti, rekla je: „Znaš, dve poslednje godine koje sam provela sa tobom pamtiću po jednoj stvari, bila sam ljubomorna na tvoju pisaću mašinu!” E to me je zaboleo. Dokle će mašine pobeđivati ljude?

Kiklopa možete pratiti na:

KULTURBUNT - fanzin “Na škrge”

Urbano zeleno

Kiklop’s blog - Zokster something

Napred u prošlost

Comments 2 Comments »